Grad Gospić, uz iznimno zanimljivu i bogatu tradicijsku kulturu, te zahvaljujući pogodnom položaju, kao raskrižju putova od sjevera prema jugu, razvojem cestovnog a potom i željezničkog prometa, već krajem 19. i početkom 20 stoljeća upoznaje kategoriju turizam, odnosno počinje razvijati svoj autohtoni turistički proizvod i turističku ponudu koju u današnjim uvjetima prepoznajemo kao lovni, ribolovni, planinarski, odnosno izletnički turizam. Svjedočanstva o tome, kao što su originalni foto zapisi, slikopisi, novinski članci, zapisi u kronološkim izdanjima, putopisi, privatni odnosno obiteljski foto albumi, razglednice i slično, dakle sve ono što je u tadašnjim tehničkim mogućnostma, osvjedočeno, zapisano i oslikano, a prije svega sačuvano dokazuje da je ovo područje (Gospić i okolica), turizam upoznalo u njegovu samom začetku.

Gospić je u tadašnjim uvjetima, znači prije više od stotinu godina, imao konačišta, svratišta, hotele, teniska igrališta, lovne i ribolovne udruge, planinare, parkove, kupališta i drugo, zapravo vrlo bogatu i razvijenu ponudu posebice izletničkog turizma, u to vrijeme isključivo namijenjenu visokoj elitnoj klijenteli. Iz svega toga možemo zaključiti da je već tada Gospić imao svoj izvorni turistički proizvod.

Prisjetimo se da je tada gotovo svako domaćinstvo proizvodilo domaću zdravu hranu i proizvode kućne radinosti koji su danas već gotovo zaboravljeni, a prepoznati se mogu tek kao autohtoni turistički suveniri. Navedimo neke: izrada domaćeg platna na tkalačkim stanovima od kojega su se izrađivale narodne nošnje i pravo domaće "sukno", tkanje i umijeće stvaranja originalnih ličkih proizvoda, "biljaca i šarenica" (pokrivača), izrada ličkih kapa "crvenkapa", ličkih tamburica "dangubica", zaprežnih kola, kovačkih proizvoda, glinenog posuđa i slično.

Danas su sve to rariteti koji svoje mjesto nalaze u stvaranju i osmišljavanju temelja originalne autohtone turističke ponude grada Gospića kojom se javnost želi predstaviti proizvodne potencijale malih poljoprivrednih gospodarstava, malih poduzetnika i svih onih entuzijasta koji u svojim domaćinstvima čuvaju i proizvode različite prehrambene, uporabne i ukrasne proizvode čuvajući tradiciju i njegujući izvorni način izrade tradicijskih proizvoda ovoga kraja.

Razvoj turizma na ovom prostoru, unatoč dugoj i bogatoj tradiciji, često je bio otežan ili čak prekidan raznim povjesnim okolnostima, što je unatoč svim negativnim posljedicama ipak pridonijelo očuvanju gotovo nedirnutog okoliša, čistog zraka, bogatstva flore i faune, što danas predstavlja neizmjerno bogatstvo, ne samo u našim već i u europskim i svjetskim okvirima.

Usred Ličkog polja, jednog od najvećih kraških polja u Hrvatskoj, na nadmorskoj visini od 562 m nad morem, na raskrsnici puteva i na obalama triju rijeka Like, Novčice i Bogdanice smješten je grad Gospić, koji je, kako se pretpostavlja dobio ime od latinske riječi "Hospitium", što znači konačište, svratište.
Ime grada Gospića spominje se po prvi put 1604. godine. Za vrijeme vojne krajine bio je središte ličke pukovnije. Godine 1892. uveden je poštanski promet diližansama, 1894. godine grad je dobio vodovod, a 1924. željezničku prugu. Most na rijeci Novčici sagrađen je 1894. godine, a najstarija kuća u Gospiću, danas nažalost porušena (u Domovinskom ratu), pripadala je Agi Senkoviću, a sagrađena je u drugoj polovici 17. stoljeća.
Prema nekim izvorima Gospić se kao prometno i trgovačko središte spominje već 1574 godine i to kao "selo Gospojna" koje se je nalazilo na pogodnom mjestu uz rijeku Novčicu gdje je nad i danas postojećim vrelom bila sagrađena kula, uz koju je bio pogodan prijelaz preko rijeke prije izgradnje mosta. Kako se pretpostavlja da je u blizini bila izgrađena crkva uz koju je postojao kip Majke Božje s Isusom u naručju, koji je tijekom vremena bio oštećen te je od njega samo ostao dio koji je predstavljao Isusov lik, ovaj je ostatak nazvan "Gospić" u značenju "Gospojin sin" pa je tako taj naziv postao ime cijeloga kraja i zadržao se kao ime budućega naselja sve do danas.

U starogradskoj jezgri Gospića nalazi se kip djevojke nazvane "Marta", rad kipara Frangeša Mihanovića, u znak sjećanja na uvođenje vodovoda 1894. godine. Od ostalih starih zdanja tu se nalazi zgrada muzeja "Like" s najcjelovitijom zbirkom dinarske tradicijske kulture u Hrvatskoj, katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije izgrađena 1783., zgrada Visoke učiteljske škole izgrađena 1869., zgrada Županije Ličko senjske izgrađena 1894 godine, "Murkovića mlin" (stari mlin vodenica na Novčici), rodna kuća velikog hrvatskog slikara Miroslava Kraljevića. U neposrednoj okolici Gospića nalaze se i dvije park šume, Jasikovac i Vujnovića brdo, u kojima su spočetkom 20-og stoljeća bili izgrađeni teniski tereni gdje je osnovan i najstariji tenis klub u Hrvatskoj, gradski tenis klub "Gospić 1900".

Nadomak Gospića, na samo 4 km udaljenosti nalazi se selo Veliki Žitnik, rodno mjesto velikog Hrvatskog povjesničara "Oca Domovine" Dr. Ante Starčevića, gdje se može posjetiti istoimena memorijalna kuća. U podvelebitskom selu Smiljan, udaljenom 6 km od Gospića, smještena je mamorijalna kuća i spomen muzej svjetski poznatog učenjaka i istraživača iz područja elektrotehnike Nikole Tesle. Samo 10 km od Gospića nalaze se ostaci ruševina srednjovjekovnog grada Bužima

OKOLICA