Turizam okolica

U čudesnom krajoliku Velebita, svega 18 km od Gospića, na nadmorskoj visini od 1000 m, na Baškim Oštarijama, smješten je hotel "Velebno", hotel tipične planinske arhitekture, sa 7 apartmana i 32 sobe. Ova destinacija namijenjena je onima koji nadasve cijene bogatstvo flore i faune, planinarstvo i alpinizam, a zimi skijanje i zimske sportove.
Velebit je kao najveća i najljepša Hrvatska planina, sa svojim šumama, dolinama, planinskim vrhuncima bogatstvom flore i faune pravi raj za sve koji cijene mir i tišinu , opuštajući odmor, mjesto gdje će svaki čovjek utažiti svoju iskonsku znažitelju i pripadati prirodi.
Raznolikost velebitske vegetacije upotpunjuje njezino biljno bogatstvo od čega je najbogatija flora Velebita s više od 2600 vrsta. Od endema reliktnog značenja najpoznatijisu glasovita velebitska degenija , hrvatska sibireja i runolist.
Od sisavaca u gorskim predjelima obitava smeđi medvjed, te danas već gotovo sasvim prorjeđeni vuk. U vršnom pojasu još je moguće susresti divlju mačku i risa. U brdskim predjelima rasprostranjena je divlja svinja, a od manjih sisavaca zec, kuna zlatica, bjelica i srneća divljač.
Ptičiji svijet čini više od stotinu zavičajnih vrsta a u prostoru Velebita mogu se vidjeti i danas sve malobrojnije grabljivice, surog orla, bjeloglavog supa, i sovu ušaru , a tu je i obitavalište danas već sasvim rijetkog tetrijeba gluhana.
U krškim udubinama vršnog pojasa Velebita rasprostranjena je bogata raznolika inverzna vegetacija. Njihova dna obrasla su gorskom šumom smreke, nastavlja se miješana šuma smreke, jele i bukve, te pretplaninska šuma bukve. Naročit primjer takve vegetacije je prašuma Štirovača, u srednjem Velebitu ; zaštićeni specijalni rezervat vegetacije.
Još daleke 1928. godine manji dijelovi Velebita (Štirovača i Paklenica) su proglašeni nacionalnim parkovima, 1949. proglašena je Paklenica u južnom Velebitu nacionalnim parkom, pa Hajdučki i Rožanski kukovi kao strogi rezervat, dva botanička rezervata
(Visibaba i širi krug Botaničkog vrha) i Cerovačke pećine

Tradicionalna prehrana žitelja Like pa tako i Gospića temeljila se na mesnim i mliječnim proizvodima čije je idanas zajedničko obilježje neupitno ekološko podrijetlo. Među mesnim proizvodima posebno mjesto imaju janjetina s ražnja, odnosno ispod peke , pršut , pastrva , a od mliječnih proizvoda različite vrste sira , ( paški, velebitski , mekani lički sir škripavac ) i basa ( posebnim postupkom pripreman proizvod od ovčjeg mlijeka ) Među prilozima osobito su cijenjeni biljni proizvodi ličke eko njive , krumpir i kupus.

DODACI

KOSINJSKA TISKARA , pretpostavljase , najstarija je tiskara na slavenskom jugu . U njoj je najvjerojatnije 1491.tiskan glagoljski brevijar, najstarija knjiga za koju se zna da je tiskana na hrvatskom tlu. Jedan nepotpun primjerak čuva se u knjižnici Marciani u Veneciji , a manji ulomak ( šest pergamentnih listova ) otkriven je u Vatikanskoj knjižnici
( hrvatski leksikon, Naklada leksiokon , zagreb 1996. )
Kratko vrijeme pošto je u Njemačkoj izumljen tiskarski stroj, osnovali su knezovi Frankopani u selu Kosinj , prvu hrvatsku tiskaru. U njoj je tiskana , također za crkvene potrebe i prva hrvatska tiskana knjiga 1483. godine.

POČECI PLANINARSTVA Organizirano planinarstvo u Gospiću, pa i u Lici počinje osnivanjem HPD podružnice « Visočica «, u Gospiću, 19. lipnja 1898. i prvim organiziranim izletom na Visočicu, 2. i 3. srpnja iste godine.
20. kolovoza 1899. održana je prva glavna skupština Hrvatske planinarske podružnice u Gospiću pod predsjedanjem župana županije Ličko krbavske , plemenitog Bude Budisavljevića, kad je podružnica dobila ime « Visočica «
Godine 1998. u Gospiću je obilježena 100. -ta obljetnica HPD « Visočica «

PAKLENICA je zbog svojih prirodnih vrijednosti nacionalnim parkom proglašena 19. listopada 1949. godine, Nalazi se na južnim obroncima velebitskog masiva, ispod najvišeg velebitskog vrhunca , VAGANSKOG VRHA ( 1758 M )

SPECIJALNI REZERVAT ŠTIROVAČA površine 118,5 hektara , nalazi se na nadmorskoj visini od 1,1oo m

BOTANIČKI VRT spomenik prirode nalazi se u Modrić docu ispod obronaka Velikog Zavižana, Balinovca i Zavižanske Kose. Površina mu je 50 hektara, a prosječna nadmorska visina 1480 metara. Ovaj Botanički vrt osnovali su 1966. godine Republički zavod za zaštitu prirode u Zagrebu i Šumsko gospodarstvo Senj na inicijativu prof.Frana Kušana.

OŠTARIJSKA VRATA prijevoj na Velebitu na 928 m nad morem. Njime prolazi cesta Karlobag Gospić ( 36 km ) Predjel dijeli Velebit na sjeverozapadni ( niži ) i jugozapadni ( viši )dio .Kota 927 m nad morem obilježena je kamenom kockom , KUBUS , do koje vodi 38 kamenih stuba. Za lijepa vremena odatle se vidi talijanska obala i Apenini. Prijevoj se naziva i URA.

CRKVE U GOSPIĆU

Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije sagrađena je1783., zapaljena 15, rujna 1991.Obnova započela tijekom Domovinskog rata, a završena za blagdan Sv Marije Magdalene 1999.
U Gradskom groblju Sv. Marije Magdalene je istoimena kapelica izgrađena 1856. godine.
Kapela Svetog Ivana Nepomuka , u starogradskoj gospićkoj jezgri izgrađena je prije 1756. BAŠKE OŠTARIJE crkva SV. Elizabete sagrađena1858. godine

KRIŽ na Ljubičkom brdu kod Baških Oštarija gospićki su planinari 29. travnja 1995. godine postavili prvi velebitski križ.

VELEBITSKE PEĆINE

CEROVAČKE PEĆINE U Hrvatskoj su najveće, najljepše, najzanimljivije Cerovačke pećine, četiri kilometra jugozapadno od Gračaca, na sjeverno istočnoj padini velebitskog brda Crnopac (1403 m ). Otkrivene su prilikom izgradnje Ličke pruge 1924. godine, a otkrio ih je graditelj pruge Nikola Turkalj. Ime su dobile po željezničkoj postaji Cerovac. Ove su pećine jedno od najvećih nalazišta pećinskog medvjeda u Hrvatskoj, a pronađene su fosilne čovječije kosti i brončana sjekira. Ta čovječija kost pripadala je tzv. "lovcu na spiljske medvjede" iz gornjeg pleistocena koji je tu živio otprilike prije 2o tisuća godina. Dužina pećina iznosi 3.800 m, a čitavog sustava 4 kilometra. Bogate su špiljskim ukrasima i kraškim pojavama ( ponorima i dimnjacima ), značajno su paleontološko nalazište špiljskog medvjeda te pretpovijesne keramike ( ilirsko - keltska kultura ). Kao geomorfološki spomenik prirode, zaštićene su 1961. godine.

ŠPILJA SAMOGRAD
POLOŽAJ I PRISTUP . Špilja se nalazi oko 2,5 km jugozapadno od Perušića , na istočnoj strani brda Grabovače. Od željezničke postaje , ili iz središta mjesta treba krenuti prema jugozapadu cestom u zaselak Kanižu ( oko 1,5 km )do kuda se može automobilom, a odatle pješice oko 2o minuta kolnim putom prema zapadu , najprije livadom a onda uzbrdo šumarkom. Ulazna vrtača vidi se s livade. Vrata su postavljena na ulazu u veliku vrtaču u kojoj se nalazi kućica s dieselskim agregatom.

Špilja je duga 223 m i duboka 54 m. Turistička staza provedena je kroz cijelu špilju i sva je na stubama , kojih ima oko 470. Da bi se došlo do kraja špilje treba se spustiti 54 m ( na 2 / 3 dužine špilje ), a onda se popeti 26 m. Staza prolazi ispod dva sigasta mosta . Špilja nema odvojaka , a odlikuje se sigastim saljevima , kupastim stalagmitima u bijeloj i zelenoj boji te smeđim stalaktitima .

LUKINA JAMA Grupa slovačkih speleologa otkrila je slučajno 1992. godine otvor Lukine jame - Trojame na sjevernoistočnim padinama Hajdučkih vrhova na sjevernom Velebitu. Najlakši je pristup od doma na Zavižanu do kraja Lomske dulibe, nakon čega slijedi 45 minuta uspinjanja.Hrvatski geleolozi - speleolozi su naredne dvije godine ispitivali jamu i stigli do dubine od 1392 m. Ova je jama 1995 . godine po dubini zauzimala deveto mjesto u svijetu.

LAUDONOV GAJ Današnji Laudonov gaj , na rubu Krbavskog polja nedaleko od Bunića, je nasad bora i hrasta na živome pjesku . Godine 1746. kumpanijski zapovjednik u Buniću, a kasnije austrijski feldmaršal Laudon izdao je naredbu da se živi pjesci pošume kako ne bi nanosili štetu poljoprivredi.Kasnije za vrijeme Vojne uprave nasadi su proširivani crnim borom , metlikom i bagremom. Laudonov gaj ima oko 700 hektara površine . Od toga je pod crnim borom 310 hektara , a pod hrastom 340 hektara. General Laudon , prvim imenom barun Laudon Gideon Ernest, rođen je 2. veljače 1716. godine u Tootzenu u Litvi u čkotskoj plemićkoj obitelji. Umro je kao austrijski feldmaršal 14. srpnja 1790. godine. u Nou Titscheinu u Moravskoj. U bUnić je stigao 1746. kao major u ličkoj regimenti .
Laudonov gaj je od 1965. godine rezervat šumske vegetacije

KUGINA KUĆA Šumarska « Kugina kuća nalazi se u srednjem dijelu Velebita , udaljena od Gospića oko 38 kilometara preko Trnovca i Jadovnog , a 52 kilometra preko Šušnja i Dabarske kose. Kuću su obnovili za zajedničke potrebe planinara i šumara planinari iz Gospića uz materijalnu pomoć Uprave šuma Gospić i Šumarije Karlobag.
Otvorenje ovog jedinstvenog planinarsko šumarskog objekta obavljeno je 13 . listopada 2001.

RIJEKE

LIKA - Približna površina porječja Like iznosi 1570 četvornih kilometara. Lika izvire u podnožju Velebita na nadmorskoj visini oko 600 metara. U svom toku prima vode Jadove , Novčice, Otešice i niza manjih pritoka. Lika je najveća Lička ponornica s dužinom od 78 km. Glavni njeni pritoci su Novčica i Otešica ( lijevi ) i Glamočnica i Jadova ( desni ).U kanjonu Like (Ličko polje) sagrađena je brana akumulacijskog jezera Kruščica. Lika je odsječena od ponora u Lipovu polju u kojima je ponirala spojena s rijekom Gackom

NOVČICA - lijevi pritok rijeke Like , duga 29 km Izvire na istočnim padinama Velebita podnoSadikovca I Oštarskih vrata..