Muzej Like Gospić

Muzej Like Gospić osnovan je davne 1958. godine, a od 1965. nalazi se u današnjoj zgradi /spomeniku kulture - B kategorije, građenom koncem 18. stoljeća /1789.g./ kao ured i stan general pukovnika Ličke pukovnije u vrijeme Vojne krajine.

Od trenutka osnutka je kao Muzej općine Gospić, a 1970.g. prerasta u regionalni muzej, odnosno od tada skrbi za svu pokretnu spomeničku baštinu, te za nepokretne spomenike kulture na području regije Like, danas kontinentalnog dijela Ličko-senjske županije.

Prema kategorizaciji, Muzej Like Gospić pripada grupi kompleksnih muzeja, što znači da unutar svoje institucije objedinjuje i skrbi o svim područjima iz burne i bogate prošlosti ličkog prostora:

*Arheološki odjel s pripadajućim Lapidarijem,
*Numizmatički odjel,
*Kulturno povijesni odjel s pripadajućom Zbirkom oružja,
*Etnografski odjel,
*Galerijski odjel,
*Prirodoslovni odjel s poentom Velebita /u pripremi/.

Jedna od posebnosti ovog Muzeja je jedina na području Županije tradicionalna likovna manifestacija Ličkog likovnog anala ili popularno nazvanog Likanale, koja od 1966. godine neprekidno okuplja velik broj renomiranih umjetnika - slikara, kipara, grafičara, keramičara, koji su osebujnim vezama utkani u ove prostore, a čija djela tvore bogat galerijski Fundus Muzeja.

Muzej je do sada sudjelovao ili provodio brojna arheološka istraživanja /Konjsko Brdo 1975.; Kosinjska dolina 1987-1989.; Jankuša pećina 1988.; Bužim 1996.; Žuta Lokva 1996-2001.; Udbina 1996-2001.; Lički Novi 1999.; Mušaluk 2001./. Uz započeta istraživanja iz antičkog i srednjevjekovnog razdoblja, planirana su istraživanja i na drugim lokalitetima.

Otvoren je novi Stalni postav arheologije Terra viva kojim se objedinjuje sveukupna slika Like od pretpovijesti do konca srednjeg vijeka, odnosno turske vladavine.

Stalni postav etnografije nalazi se unutar muzejskog dvorišta, u posebnoj, tradicionalnoj ličkoj kući brvnašici sa šimlom kao pokrovom i pripadajućim interijernim uređenjem, koji uz manje izmjene prati tradicionalna događanja tijekom godišnjih doba.

Za sada su posjetiteljima u Muzeju dostupni Stalni postav arheologije, Etnografski postav i Lapidarij, te povremene izložbe prema godišnjim planovima.

Muzej posjeduje i stručnu biblioteku koja pripada otvorenom tipu i na taj način se ostvaruje određeni kontakt s korisnicima, posebice učenicima i studentima.
Ujedno se radi i na stalnoj godišnjoj edukaciji djece, od predškolske do adolescenske dobi, u suradnji s vrtićem, školama i fakultetima.

Kao posebna, ali pripadajuća muzejska jedinica postoji i Memorijalni centar "Nikola Tesla" u Smiljanu koji je otvoren 10. srpnja 2006. godine povodom obilježavanja 150 godina rođenja Nikole Tesle.

Radno vrijeme Muzeja za posjetitelje:

* ponedjeljak-petak 9,00 -14,00 sati
* svaka druga subota 10,00 -13,00 sati
mogućnost posjeta i nakon navedenog vremena prema najavi tel. 053 572-051
fax. 053/560-545
e-mail: muzej-like@gs.t-com.hr

Cijena ulaznice:
odrasli - 10,00 kuna
organizirane skupine od 15 i više posjetitelja - 5,00 kuna
djeca do 7 godina - besplatan ulaz
stručno vodstvo - 50 kn

XLIV. LIČKI LIKOVNI ANALE
12.11.2009.-12.12.2009.

KARLO POSAVEC
Imam jedan komad Like

s otvorenja izložbe

Prije nekoliko godina, preciznije sedam, pisala sam u predgovoru izložbe Karla Posavca: ...“Njegovo slikarstvo je uvijek isto, ne možemo ga pratiti kroz slikarske cikluse ili faze, ono izmiče slikarskim školama i prikazuje se kao izvorno, proizašlo iz jedne narodne a pomalo i naivne ličke priče. Ono stoji uvijek na trajnom tragu – čovjek – priroda“... – Ništa ne bih imala ni dodati ni oduzeti ovom sudu, jer priroda i kvaliteta slikarstva nisu se u međuvremenu izmijenili. I baš, kao da slika uvijek istu sliku! No to nije nikakav hendikep za njegovu umjetnost, jer o umjetnosti je riječ. Njegovo odlično poznavanje slikarskih vještina, strasna zaljubljenost u prirodu, oponašanje i gotovo poistovjećivanje s njom, njegova velika težnja za istinskim umjetničkim kvalitetom, pružili su mu ogromne mogućnosti likovne transformacije i stilizacije te visoke uspone prave pjesničke mašte.
Kada je Posavec postao to što jest? Do toga nije došlo ni naglo, ni neočekivano, barem ne za one koji su budno pratili Posavčev slikarski razvoj. Posavec se odmah pojavio kao slikar! Njegov put slikara započinje u rodnom, starom gradu s baroknim fasadama – Varaždinu gdje je, vrlo brzo, kao gimnazijalac razvijao i oplemenjivao svoj talent. A onda nagli preokret... dolaskom u Gospić! Nalazi dovoljno snage i upornosti te se upušta u traganje za novom morfologijom. Prepušta se ličkom prostoru i u njemu nalazi ideju neograničenog, iz koje će on samosvjesno izvući one elemente najbliže njegovom temperamentu, shvaćanju i izgraditi samostalni rukopis i stav.
I tako je Karlo Posavec, zavoljevši grad i njegovu okolicu, djelujući tu gotovo šest desetljeća ostvario bogat slikarski opus. Brojnim nastalim djelima uspio je on težačku, pučku, krševitu Liku podići do univerzalnog likovnog govora, do autentične poezije oblika.
Nekako istovremeno uspio je on to podneblje poetsko – lirskog pejzaža podići i do istinske poezije o kojoj razmišlja, piše i nama pripovijeda. Jer baš ta Lika s divovskim Velebitom i sa svojim nekadašnjim životom obuzela je njegovo biće, ispunila ga snažnom osjećajnošću da je ovaj slikar postao pjesnička duša.
Od svoga načina, od svoga pregalaštva na likovnom planu ne odustaje. Njegov likovni izraz slijedi ujednačeni kontinuitet u kojem nema odstupanja već stalnog rasta. Dosadašnjim ostvarenjima, pored Gospića i Like, komunicira i s posjetiteljima galerijskih prostora najrazličitijih sredina.
Ponovno nam Karlo Posavec iznosi svoja djela na vidjelo. Predstavio nam se do sada jedanaest puta na Likanalu kao izlagač skupne izložbe, no sada po prvi put samostalno daje retrospektivu svog umjetničkog stvaralaštva, u kojoj razotkriva prirodne ljepote, slikovitost tradicijske arhitekture, kulturno – povijesnu prošlost i nadasve interesantna suvremena kretanja Gospića i njegove okolice.
Izbor slika, sakupljen u svom većem dijelu za ovu izložbu, tematski je određen. A njegove slikarske teme su bogate i raznolike: stare kuće i vodenice, taj česti i presudni motiv, slikar je uglavnom donosio uz pejzaže krševite zemlje s rijetkim stablima ili bizarnim velebitskim predjelima. Nezamislivi su brojni i raznoliki pučki običaji vezani uz različite poslove na selu te niz drugih figura ljudi i životinja što zajedno s ambijentom u kojem su smješteni sačinjavaju neraskidivu organsku cjelinu. U ovakvoj situaciji je jasno: Lika i Velebit su zajednički naslov radova izlagača Karla Posavca!
Konstatiram još jednu vrijednost: nepatvorenost i čistoću likovnog doživljaja. Njegova je vizija kondenzirana i ovisi o „čisto slikarskom“ doživljaju. Što znači, inspiracija je lirska, doživljaj vizualan, a realizacija slikarska. Sve se podvrgava senzacijama oka i boje. Za Karla Posavca boja je prvenstveno materija, ali i drama. Čisti pjesnički instinkt otkriva automatski, skoro nekontrolirani ali manje energičan potez kista. – Koncepcija kompleksna i hermetička.
S ovog gledišta može se zaključiti da posebnu značajku Posavčeva slikarstva daje njegova boja. On boju upotrebljava kao vrijednost svjetla ili, preciznije: utkanost svjetla i boje kod njega je osnovna determinanta slike. U svjetlosti njegovih slika je neka posve drukčija radost – bliza tihoj sjeti. Jer Posavec svoju radost iskazuje uskim registrom: sivih, plavih, smeđih i zelenih boja, tek pokojim potezom drugih vrijednosti. Unatoč tomu, ima u njegovoj paleti, podignutoj do neslućenog intenziteta, obične ljudske radosti, ozarenosti i optimizma.
Naglašavam još jednom: tko može pružiti odgovarajući doživljaj ako ne stvaratelj koji je istovremeno slikar i pjesnik?! Da, to je Karlo Posavec, suptilni liričar koji intenzivno i duboko proživljava svijet oko sebe. Ali on se ipak u tom vlastitom svijetu obnavlja, čineći ga neprestano sve poetičnijim.
Zakoračivši tako u svijet pejzaža, koji strastveno vraća na plohe svojih platna, sigurne i čvrste korake pokazuju pejzaži... u koje uključuje pučku arhitekturu. Jedinstvene drvene kuće s gankom i krovom prekrivenim šimlom, izrasle na najpozitivnijim iskustvima tradicije, na tim platnima gotovo su nenastanjene i prožete tišinom. Takve su brvnašice Kuća u snijegu i Letinačka Kosa koje, u našem vremenu, punom dinamike i uzbuđenja, djeluju kao projekcija na trenutak zaustavljenog života. No očigledno je da su moguće i mnoge druge projekcije s podjednakim opravdanjem.
Respektirajući tradicijsku prošlost, Posavec unosi jasnoću i prepoznatljivost motiva kod starih običaja. Tim sretnim trenutcima treba pribrojiti nezaboravne prikaze Mile peče rakiju i Konji u vršaju u kojima otkriva ugođaj ljudi usredotočenih na rad. Sličnom metodom nastaje Ognjište koje svojom misaonom potkom, dramatikom, emotivnošću i tehničkim virtuozitetom predstavlja u ovoj skupini najsnažnije ostvarenje.
Sad nadolaze Pod Tulovim gredama, Mala Paklenica ili Lika u jeseni. To su krajolici Velebita s kojima iskazuje oduševljenje prirodom. Takve predstave svijeta su zapravo odrazi predjela koje on dobro poznaje i u kojima se neosporno najsigurnije snalazi.
Uzbuđenje prirodom dobiva sve više na temperaturi i deklarira se u nizu pejzaža koji su zavedeni intervencijom ljudske ili životinjske figure. Vuk je njegov vječni pratitelj. Tu su još: medvjed, tetrijeb, ovce, ili posebice konji. I dok su nam na slici Samarice ove plemenite životinje prikazane sumorno, na platnu Gluhi pjevač postignut je izraz prave poezije u kojoj ta šumska ptica biva vesela i raspjevana, zvučna i životna... kao da čujemo bučno glasanje velikog tetrijeba.
Nova izražajna snaga potakla je umjetnika na određene pomake i različitosti u stvaranju, odnosno na početku puta pred njim stoji nova tematika. S tih pozicija dobit će svježe impulse motiv grada koji će mu postati novom domajom. Indikativni Gospić nije samo izaziv gospićkog pejzaža, već je istovremeno i simbol njegovog slikarskog postupka umjetnika talentiranog i vezanog više o pojam ljudske sudbine nego isključivo samo likovnog izraza.
Mnogi sadržaji – kada je izbor slobodan – otkrivaju nam psihologiju onog što je Posavec očima svoje mašte vidio i izabrao. Takva razmišljanja u vidu oštre borbe između dobra i zla (Zoroaster), znamenitog imena mongolske povijesti (Džingis-kan), puke ljudske egzistencije (Gladna Afrika), obnove života (Ecce homo)... – nikada nisu vizije stvari, već vječni – tragovi.
Stvarajući ulja, uskoro je umjetnik ustanovio da ga privlače i precizniji jezici što je došlo do izraza u zanimanju za grafiku; tu obrađuje iste teme, ostvarene u preciznom spoju crteža i tehnike akvarela.
Dirljiva povezanost s načinom života naših predaka, vidljiva je u sklopu starih vodenica. U jednom će trenutku, jedna od njih, kao Vodenica na Suvaji zapisati i opisati (ne)umiranje jednog mlina; uspjeti dočarati potok kako se slijeva niz strma velebitska pleća... i veselo žubori..., vrti mlinsko kolo i melje žito. A onda će... od prvog brašna, uz pomoć ruku vrijedne planinke, na ognjištu zamirisati palenta ili kruh ispod peke.
Sasvim neiscrpan ostaje motiv pučkih drvenih kuća. Uspio je on ovim starim zdanjima uz detaljniju dokumentarnost udahnuti i uvjerljivost. Ciklus akvarela starih kuća iz Ivčević Kose postao je tako kronikom jednog lokaliteta koji obiluje sprecifičnim arhitektonskim ostvarenjima. Ovakvim će se svojim htijenjima Posavec ujedno otvoriti vječnosti!
Najzad, portret, kao likovni izraz autonomne ličnosti, pripada veoma gajenoj vrsti stvaralaštva: od portretnih likova iz obitelji, bila ona mlada ili stara, puna životnog iščekivanja ili životnog iskustva, sve do autobiografskih analiza duše. Svijet žene za njega nije sakriven: duboke oči ispod kovrčave kose supruge Kaće uprte su smiono u svijet, dok je lice kćerke Bube sanjalačko, okrenuto sebi. Ponekad čitavu žensku figuru postavlja u otvoreni prostor te ostvaruje ugođaj kišnog dana na pepeljasto – maglovitoj ulici Gospića (Djevojka na kiši).
Također, nema sumnje da je snagom poetske senzibilnosti uspješno naslikao i portret sina Stiva. Pred njima svima, ova Posavčeva djela su veliki argument i ohrabrenje.
S netom prikazanim ostvarenjima pomne analize, sagledane su posebne karakteristike i kvalitete ovog slikarstva. Uvid u umjetnički postupak Karla Posavca, i u kompletni slikarski i grafički rad, pa i ovdje izložena djela, otkrivaju doista jednu profinjenu liričnost, koja podrazumijeva precizan rječnik, toliko precizan da ga umjetnik oslobađa tek mukotrpnim radom, nošen snažnom unutarnjom potrebom.
I zato – ne recimo doviđenja autoru – dopustimo da stvara ideje, oblike, boje... kojima će pokušati zatvoriti prividni krug mogućnosti, „krug“ koji je, na svu sreću, ipak, beskonačna spirala kontinuiteta umjetničkog iskazivanja.

Vesna Bunčić
ravnateljica Muzeja Like Gospić

STALNI POSTAV

TERRA VIVA - arheološki stalni postav

ETNOGRAFSKA ZBIRKA